News

2013 Oct 07

Olav Eek Thorstensen: Hrvatskoj se ni jedna vrata nisu sama otvarala

Olav Eek Thorstensen sinonim je za Thome grupu, pomorsku kompaniju na čijem je čelu već desetljećima. Od male pomorske agencije u Singapuru transformirao ju je u međunarodno poznatu kompaniju za brodski menadžment i druge poslove u pomorstvu, s ispostavama diljem svijeta. Jednu od njih, Thome je prije četiri godine otvorio i u Zadru, a u Opatiji je ovih dana trajala konferencija kojom je proslavljeno pola stoljeća od osnutka kompanije.

Jubilej slavimo radno, kroz seminare koje organiziramo diljem svijeta. Prije pedeset godina započeli smo posao kao agenti i brokeri, da bi prije trideset i pet godina započeli s upravljanjem brodovima, a danas je posao razgranat na, primjerice, Thome Ship Management koji se bavi upravljanjem tankerima i bulk-carrierima, Thome Oil and Gas, koji se bavi off-shoreom, te na druge poslove u pomorstvu. Vodimo menadžement za preko dvjesto brodova, a radnu snagu osiguravamo za još stotinu. Ukupno zapošljavamo gotovo deset tisuća pomoraca, od kojih je oko dvjesto iz Hrvatske, uglavnom u najvišim brodskim zvanjima.   

Reputacija i povjerenje

Možete li izdvojiti ključne momente u povijesti kompanije?
Smatram da je prijelomni trenutak bio prije dvadeset i pet godina. U time-charteru imali smo tankere za Exxon i Shell, a onda se, nakon havarije Exxon Valdeza, u tankerskom biznisu sve okrenulo naglavce. Za opstanak je bilo nužno fokusirati se na kvalitetu. Vrlo rano smo shvatili da, ukoliko želimo rasti, moramo ne samo osigurati prvorazredan servis, nego i imati isto takve kadrove na brodovima, odnosno razinu kvalitete općenito podići na novu razinu. Godinama nam je fokus bio na upravljanju tankerima. Broj brodova smo postupno povećavali s oko dvadeset i pet, koliko smo ih tada imali, na stotinu i deset. No, tada smo uvidjeli da je problem osigurati kvalitetne kadrove za toliki broj tankera, a posebno za daljnji rast, pa smo fokus proširili i na bulk-carriere. U zadnjih pet godina povećali smo broj brodova tog tipa sa deset na šezdeset, a u međuvremenu sve više aktivnosti imamo i u off-shoreu. Rastemo jer smo uspjeli ponuditi kvalitetnu uslugu, što su prepoznali vlasnici brodova koji nam povjeravaju nove poslove. U pomorstvu su važni reputacija i povjerenje, to je najbolja reklama.

Posao ste prije nekoliko godina proširili i u kopnenom dijelu, otvaranjem ureda u Zadru.
S pomorcima iz Hrvatske surađujemo već desetljećima. Upravo ovih dana u Opatiji proslavili smo 25. godišnjicu rada jednog hrvatskog zapovjednika u Thomeu, i 20. obljetnicu još četvorice zapovjednika i upravitelja stroja. Mnogo je Hrvata bilo s nama tijekom tih četvrt stoljeća. Neke smo, nakon godina plovidbe, gdje su se dokazali kao vrsni stručnjaci, zaposlili smo u našem sjedištu u Singapuru. Među njima je bio i kapetan Valerio Skoblar, današnji direktor zadarske podružnice, koju je 2009. godine pokrenuo. Počeli smo s četvoricom zaposlenih, danas ih imamo petnaest u uredu, većinom nekadašnjih zapovjednika i upravitelja stroja koji su radili i u Singapuru. Danas iz Zadra u upravljamo sa sedam brodova, a plan je da do kraja iduće godine taj broj povećamo na okruglih dvadeset. Glavni razlog pokretanju ureda u Zadru je to što smo imali vrlo dobre časnike iz Hrvatske koji su se pokazali još boljim nadzornicima i menadžerima. Kao i sve druge kompanije, želimo rasti, a smatramo da je pravo mjesto za rast ovdje, u Hrvatskoj. Radimo mnogo na Dalekom Istoku, ali ovdje smo našli ljude koji imaju potrebna znanja i stručnost.

Nema inicijative

Riječka luka u zadnje se vrijeme ističe kao nova vrata za robe s Dalekog Istoka prema Europi, postoji li u Thomeu interes za povezivanje Rijeke i vaših, možemo reći matičnih tržišta, poput Indonezije?
Mi se bavimo menadžmentom brodova, a ne teretom. Imamo ured u Indoneziji, gdje smo bili uključeni u lučki menadžment, no nekakvih upita za poslovanje na relaciji Rijeka – Daleki Istok nismo imali. Ali ako interesa bude, i ako uočimo priliku za dobar posao, naravno da ćemo se uključiti. Imamo i ured u Zadru, a tu planiramo i ostati. Za godinu-dvije ured će biti i veći, s više brodova što znači da ćemo biti prisutni u Hrvatskoj.

Sjedište Vaše kompanije je u Singapuru, a imate velike planove za hrvatsku podružnicu. Možete li usporediti uvjete poslovanja pomorskih kompanija i poslovno okruženje u Singapuru i Hrvatskoj?
Singapur je veliko raskrižje koje povezuje istok i zapad, tako da mu sama njegova lokacija osigurava brojne prednosti. Singapur je mjesto gdje želite biti, ako se bavite ovim poslom. Singapurske vlasti, također, već desetljećima provode izuzetno proaktivnu politiku privlačenja pomorskog biznisa. Nažalost, ne vidim sličnu inicijativu hrvatskih vlasti. Mi smo ovdje dobrodošli i tako se osjećamo, ali nitko nije učinio iskorak prema nama da dođemo poslovati u Hrvatsku. Nitko nikada nije došao k nama u Singapur i rekao »Dođite u Hrvatsku, nudimo vam to i to«. Na svaka vrata smo u Hrvatskoj, da se tako izrazim, morali kucati, niti jedna nam se nisu otvorila sama. Ne govorim ovo da bih kritizirao, nego želim ukazati u kom smjeru treba ići ako se želi razvijati pomorstvo.

Sami iz krize

Thome je preživio globalnu krizu koja već pet-šest godina posebno žestoko trese pomorstvo. Kako ste prebrodili to razdoblje i kakve je transformacije kompanije ono zahtijevalo?
Mislim da smo izišli jači, a u svakom slučaju smo mnogo toga naučili. I u krizi brodovi plove, to je neupitno. Vlasnicima su u takvim uvjetima trebali dobri menadžeri. S naše strane, bili smo primorani smanjivati troškove, ali opstali smo i čak uspjeli ostvariti rast u tom razdoblju. Tvrtke koje su bile manje učinkovite nestale su ili jedva preživljavaju. Tijekom krize možete ili postati još bolji, da bi preživjeli i onda od toga profitirali kad se stvari vrate u normalu, ili ćete propasti.

Generalno, u krizama velike brodarske kompanije redovito gutaju one manje. Je li toga bilo i u vašem slučaju i mislite li da će se takav trend nastaviti?
Bilo je kompanija koje su željele spajanje s Thomeom, ali smo smatrali da je bolje da kroz krizu idemo sami. Imamo jak stručni tim i to nam je davalo samopouzdanje. Točno je da je bilo mnogo spajanja, posebno u brodskom menadžmentu, jer je za male firme, jako teško održati visoku razinu usluge uz prihvatljivu razinu troškova. Vlasnici su se također udruživali. Mali brodovlasnici su svoj kapital počeli ulagati u dionice velikih kompanija i grupacija.

Stvari polako ipak kreću na bolje. S Vašim iskustvom, što mislite u kom smjeru će se stvari na pomorskom tržištu dalje razvijati u narednih pet godina?
Mnogo novih brodova dolazi na tržište. Jedna od glavnih promjena bit će upravo brodovi novog dizajna, s puno učinkovitijim odnosom prevezenog tereta i potrošnje goriva. To će, istodobno, značiti da će jako velik broj današnjih brodova u narednih nekoliko godina završiti u starom željezu. Za nas kao brodske menadžere udio na tržištu će rasti. Preduvjet je da radimo najbolje moguće i ne dopustimo nikakvu značajniju pogrešku, poput zagađenja okoliša. Za to su nam potrebni i najbolji mogući kadrovi u čiju obuku moramo konstantno ulagati.

Hrvatskih kadeta moglo bi biti više   

U zadnje dvije godine provodite Cadet Program, koji uključuje i vježbenike iz Hrvatske.
Sada imamo sedam kadeta iz Hrvatske. Moglo bi ih biti i više, ali stvar je u tome što kadeta treba zadržati nakon obuke, no vlasnici brodova ne žele skupo plaćati niže časnike samo zbog toga što imaju hrvatsku putovnicu. Konkurencija s istoka je jeftinija. Hrvatski niži časnici možda očekuju malo previše. Kad je riječ o zapovjedničkom kadru, plaće su znatno više i tu nema problema. Jedino bi niži časnici morali uskladiti svoja očekivanja sa stanjem na tržištu.

Izvor: novine.novilist.hr; Marinko Glavan

Do you like this article? Yes No

Ratings: 0 Yes 0 No

Other News by Category