News

2012 Oct 29

Nastavak agonije pomoraca s Katine: iako nisu primili plaće, državi moraju platiti sve doprinose

Nemamo od čega živjeti, a Ministarstvo financija nam želi naplatiti davanja na plaće koje nam nisu isplaćene, niti će po svemu sudeći, ikada biti isplaćene. Ne bježimo od obaveza ali tražimo barem minimum razumijevanja od države – vapaj je riječkih pomoraca koji su proživjeli gotovo godinu dana golgote na brodu Katina, prisilno usidrenom u Jemenu na zahtjev vjerovnika, bez struje, vode za pranje, redovne opskrbe hranom i  plaće, a ovih su dana, zajedno sa svojim obiteljima, doživjeli novi šok, kada su im stigle uplatnice Porezne uprave za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za »plovidbu« na Katini.

Bez novca i zdravlja

Od trojice Riječana koji su se s Katine iskrcali u srpnju ove godine, spašavajući živu glavu – mehaničara Vlade Podobnika, prvog časnika palube Branka Mičetića i zapovjednika Davora Brozičevića, Ministarstvo financija potražuje peteroznamenkaste iznose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, iako oni za vrijeme provedeno na brodu od poslodavca, šibenske kompanije Brodarstvo, nisu dobili ni centa. No to, očito nije smetalo birokratima iz Porezne uprave da im uredno »odrežu« doprinose kao sol na još nezacijeljene fizičke, psihičke i financijske rane s nesretnog broda.

Najgore je u cijeloj priči prošao prvi časnik Branko Mičetić koji je na brodu, zbog životnih uvjeta gorih nego u najgorem zatvoru, pretrpio moždani udar, zbog čega je u komatoznom stanju bio prebačen u bolnicu u jemenskom gradu Hodeidah. Mičetić se od posljedica još oporavlja, a nakon što je njegova obitelj već zapala u financijske poteškoće, budući da godinu dana nije primao plaću, sada Porezna uprava od njega potražuje preko dvadeset tisuća kuna. Da stvar bude gora, i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje odbija mu priznati ozljedu na radu pa je bez ikakvih prihoda, a s obzirom na njegovo teško zdravstveno stanje i bez šanse da se ponovno zaposli. Njegova supruga Željka ogorčena je  ponašanjem države prema njenom suprugu koji je bez novca i zdravlja ostao tuđom krivnjom.

U HZZO-u odbijaju priznati ozljedu na radu s obrazloženjem da se dijagnoza ne može dovesti u uzročno posljedičnu vezu s teškim uvjetima kojima je moj suprug bio izložen, kao i da nema svu dokumentaciju iz bolnice u Jemenu, zbog čega on nema pravo ni na kakve prihode za vrijeme trajanja liječenja. On sigurno više nikad neće biti sposoban za brod, nakon više od trideset godina plovidbe. Povrh svega, sada još moramo platiti i više od dvadeset tisuća kuna doprinosa, iako suprug za vrijeme za koje su mu obračunati nije zaradio ništa.

Bez odgode – propast

Ne znam što ćemo učiniti i kako ćemo živjeti, a kamoli još i to platiti, povrh ostalih dugova nagomilanih za tih godinu dana koliko je bio na brodu bez plaće, ali ovakav sistem se mora mijenjati. Ne radi mog supruga, jer za njega je plovidba, na žalost, završena, ali radi svih ostalih pomoraca potrebne su promjene u sustavu naplate doprinosa, a još više u pravima na bolovanje zbog ozljede ili bolesti koja je nastupila na brodu, kaže Mičetićeva supruga.

Mehaničar Vlado Podobnik dobio je uplatnice u iznosu nešto većem od 18 tisuća kuna, što on i njegova obitelj ne mogu podmiriti, s obzirom da je dulje od godinu dana bio bez primanja. Podobnik se prije dva tjedna ponovno ukrcao na brod, kako bi obitelji osigurao egzistenciju, no ostane li Porezna uprava čvrsta u namjeri da od njega naplati doprinose na neisplaćene plaće, opet će mjesecima biti bez plaće, ističe njegova supruga Snježana.

Suprug je pisao Poreznoj upravi, obratili smo se i Ministarstvu pomorstva koje je upućeno u cijeli slučaj, odakle su nam odgovorili kako su proslijedili naš zahtjev za obročnim plaćanjem i stavljanjem duga u mirovanje Ministarstvu financija. Mirovanje smo tražili dok se ne riješi sudska prodaja broda u Jemenu, iako ne vjerujemo da će Vlado ikad vidjeti svoj zarađeni novac, kako se barem kamata ne bi obračunavala na dug za doprinose, budući da sada to ne možemo platiti. Bojim se da će mu staviti ovrhu na račun pa će opet praktički ploviti bez plaće, iako je na brod, niti tri mjeseca  nakon onog užasa, otišao baš zato da bi otplatio dugove. Ali ako mu sada naplate doprinose, plus kamate, pa onda obračunaju davanja za ovu godinu, opet ćemo ostati u dugovima. Mislim da bi u poreznoj upravi u ovakvim situacijama ipak trebali imati malo razumijevanja, barem da dug stave na neko vrijeme u mirovanje i omoguće nam obročnu otplatu. Najgore je kad pomislim da mom suprugu i njegovim kolegama prijete ovrhe, da ih se tretira kao porezne dužnike, a čovjek koji ih je u takvu situaciju doveo, direktor šibenskog Brodarstva Vitomir Juraga slobodno šeće i nema nikakvog načina da oni od njega naplate dugovanja, kaže Podobnik.

Traže rješenje

Zapovjednik Brozičević nije želio istupati u medijima, ali je kratko potvrdio da je i on dobio rješenje za uplatu doprinosa.

Na pitanje ministarstvu financija postoje li, s obzirom na okolnosti, osnove da se pomorcima s Katine dug za doprinose poništi, odgodi, ili barem omogući otplata na rate, odgovor nismo dobili. Iz Ministarstva pomorstva javio se pomoćnik ministra Nikola Mendrila kratko kazavši kako su svjesni problematike i da pokušavaju pomoći pomorcima.

Proslijedili smo njihove zahtjeve i ostalu dokumentaciju Ministarstvu financija pa se nadam da ćemo uspjeti pronaći rješenje za ovu sitaciju, kratko je odgovorio Mendrila.

I banke bez milosti

Osim državnih institucija, ni banke nemaju milosti prema prema pomorcima s Katine, svjedoči električar Denis Malnar koji se s broda iskrcao u svibnju, a upravo ovih dana očekuje ukrcaj na drugi brod.

Banka mi je blokirala račun, kreditne kartice, poslala na naplatu devedeset tisuća kuna kredita odjednom i obračunava mi zatezne kamate za cijeli iznos. Ništa bolje nije ni s telekomom, koji mi je isključio telefone. Na sve strane pokušavam objasniti što mi se dogodilo, ali dobivam svuda isti odgovor da im je žao ali ne mogu pomoći. Ne žele pomoći, jer da žele mogli bi. Da se ovako nešto dogodi nekom »glavonji« svi bi mu izašli ususret, a nama ne želi pomoći nitko. Najgore mi je kad se sjetim da mi je Juraga dužan preko 30 tisuća dolara, što bi bilo dovoljno da pokrijem sve dugove i da mi još ostane, ali taj novac neću nikad vidjeti, kaže Malnar.

Brazzaduro: Vrijeđanje zdravog razuma

U Sindikatu pomoraca Hrvatske kažu kako postoji pravna osnova da se pomorcima s Katine oprosti dug za doprinose.

To se mora, a i zakonski može učiniti, s obzirom da ne postoji osnova po kojoj bi se moglo očekivati da će oni taj novac dobiti jer će novac od eventualne prodaje broda pripasti hipotekarnim vjerovnicima i jemenskim vlastima, objašnjava glavni tajnik Sindikata Predrag Brazzoduro. U Mičetićevom slučaju, odbijanje HZZO-a da mu prizna ozljedu, odnosno bolest kao posljedicu uvjeta na radu, Brazzoduro kaže da se radi o vrijeđanju zdravog razuma.

U HZZO često vrijeđaju zdrav razum pomoraca. Mičetić je eklatantan primjer kako pomorac pod pritiskom podliježe bolesti, no po njima je valjda trebao udariti glavom pet-šest puta u »lamarin« pa bi valjda priznali da je riječ o ozljedi na radu, za razliku od izljeva krvi u mozak nakon što su ga mjesecima držali bez hrane i vode na pedeset stupnjeva celzija. Čini mi se da su i mnogi u HZZO-u odavno dobili izljev krvi u mozak. Namjerno se koristim ovako odvratnim rječnikom jer se i oni odvratno odnose prema pomorcima.

Juraga se oglušuje na pozive

Prozvani Juraga oglušio se na sve naše pokušaje da s njim stupimo u kontakt, baš kao što se na pozive ne javlja niti pomorcima s Katine. Saznajemo da brod još nije prodan te da je i dalje na sidrištu u Jemenu, a na brodu se i dalje nalazi jedan pomorac iz Rijeke, mehaničar Giovanni Sencich koji se unatoč užasnim uvjetima života odbija iskrcati prije nego mu poslodavac isplati zaostale plaće.

pročitajte više

Do you like this article? Yes No

Ratings: 1 Yes 0 No

Other News by Category