News

2014 Feb 11

Kapetan Slavica: Hrvatskoj treba novi školski brod

Na sva zvona prije nekoliko godina hrvatskoj je javnosti predstavljen školski brod “Kraljica mora” kojemu bi zbog tehničkih problema i teškoća s menadžmentom bio primjereniji naziv “Kraljica veza”.

To je samo jedan primjer naših lutanja u cjelokupnom obrazovnom sustavu, pa tako i onih u školovanju pomoraca, jer smo svjedoci da se kroz “neveru od Bolonje” već godinama teško probijamo, bez obzira koji je kormilar, odnosno ministar za timunon. Vrijeme je da krenemo ukorak sa svijetom i vidimo kako druge zemlje obrazuju buduće pomorce i na koji način teoretska znanja iz školskih klupa provode u praksu.

Jedan od primjera imali smo prilike ljetos vidjeti i u Dubrovniku, a riječ je o brodu za obuku koji je u Gruž doplovio iz američkog Norfolka. Osim “standardnih” članova posade, na palubi su bili studenti nautičkog i strojarskog smjera koji su na tom brodu plovili puna tri mjeseca zajedno sa svojim profesorima. Ta priča imala je i svoj epilog koji mi je prepričao lučki peljar u Norfolku koji je ujedno i predavač u školi.

Nekolicina mladića koji su preplovili Veliku baru odlučili su zatim da ne nastave daljnje školovanje, jer su uvidjeli da pomoračko zvanje nije za njih, a kao razloge su naveli da im smeta more i odvojenost od obitelji.

Kampanjsko učenje

Iz prve ruke mogu vam dokazati da puno griješimo u obrazovanju naših posada i da (ne)namjerno zapuštamo navigacijske vještine i običaje. Dio mladih ljudi to pokušava “dograditi” svojim kampanjskim pristupom u učenju i radu na brodu.

Za stanje u školstvu krivi su djelomično i predavači koji nemaju mnogo plovibenog iskustva, jer nije sve u knjigama, nešto treba osjetiti i proživjeti na vlastitoj koži. Na brodu imam kadeta iz Gibraltara koji završava pomorsku školu u engleskom Southamptonu. Njegovo obrazovanje traje četiri godine - tri godine u klupama i jednu na moru - podijeljeno je i u pet faza.

U prvoj, koja traje četiri mjeseca, pohađa nastavu, pa je u drugoj šest mjeseci na brodu, i to samo na palubi gdje radi zajedno s mornarima. Treću fazu predstavlja povratak u školu na devet mjeseci, pa opet slijedi pola godine na brodu, i to isključivo na mostu gdje se vježbenik rukuje raznim navigacijskim uređajima, a upoznaje se i s načinom ukrcaja tereta. U posljednjoj, petoj fazi, slijedi jedna godina u školi, pa polaganje diplomskog i časničkog ispita. Nakon oba iskrcaja s broda imaju pravo na godišnji odmor od tri mjeseca.

Diploma bez soli

Tijekom četiri godine školovanja mladi ljudi mogu vidjeti jesu li za nastavak karijere na brodu ili ne. Naime, imao sam prilike čuti da kod nas ljudi završe pomorski fakultet bez dana plovidbenog staža, pa već nakon nekoliko mjeseci provedenih na brodu shvate da to nije za njih. Sve ovo govorim zbog toga što mislim da se dobar dio novca za školovanje hrvatskih pomoraca troši za nepotrebne stvari kao što je održavanje nedovoljno opremljenog školskog broda.

Zar ne bi bilo primjerenije da prodamo brod i za taj novac još kvalitetnije tehnički i kadrovski opremimo pomorske škole i uložimo novac u suvremeni školski brod, sa svim uređajima. Ulaganje u ljude nije nikada predstavljalo promašenu investiciju.

Izvor: www.slobodnadalmacija.hr; Kapetan Ivica Slavica

Do you like this article? Yes No

Ratings: 0 Yes 0 No

Other News by Category