News

2012 Mar 27

Jadranom u tajnosti putovale stotine tona radioaktivnog otpada

Iz Nuklearnog instituta u Vinči nedaleko od Beograda, Sredinom studenoga 2010., na put prema ruskoj luci Murmansk krenuo je teret od 333 tone nuklearnog otpada, što je, prema UN-ovim podacima, bila najveća pošiljka te vrste koja je ikada putovala europskim tlom, ali i morem, i to, između ostalog, duž cijelog Jadrana.

Taj radioaktivni teret krenuo je prema Rusiji vlakom u 8000 bačava, ali ne izravno kopnom, nego preko Mađarske u slovensku luku Kopar, gdje je iz vagona pretovaren na danski brod »Puma«, nosivosti 2120 tona, namijenjen prijevozu opasnih tereta.

Ta nuklearna opasnost plovila je dva dana od Kopra do izlaza iz Jadranskog mora, i to međunarodnim plovnim putevima, odnosno izvan hrvatskih i talijanskih teritorijalnih voda, a potom Sredozemnim morem, Atlantskim oceanom, Sjevernim morem i Norveškim morem do Murmanska. O prijevozu te nuklearne pošiljke Jadranom obaviještene su i hrvatske pomorske vlasti, a sve se odvijalo u tajnosti, prije svega zbog bojazni da taj nuklearni otpad ne otmu teroristi te ga upotrijebe za izradu nuklearnog oružja. Naravno, ne treba zaboraviti ni moguće prosvjede članova udruga za zaštitu okoliša duž puta kojim je teret prolazio.

Međunarodna je javnost saznala o prijevozu srbijanskog nuklearnog otpada nakon što je kod norveške obale došlo do prodora vode u »Pumu«, i to tjedan dana nakon što je iz njega u Murmansku iskrcan navedeni opasni teret. Nakon što je zapovjednik »Pume« zatražio pomoć, jer posada nije mogla zaustaviti prodor mora u strojarnicu kroz oštećeni podvodni ventil, norveške vlasti poslale su u pomoć jedan svoj brod sa stručnjacima koji su otklonili kvar te tako spriječili potonuće ozračenog broda u njihovim vodama.

Inače, Srbija je 2008. potpisala ugovor s Rusijom o preuzimanju nuklearnog otpada, koji će vjerojatno i ubuduće biti prevožen preko Mađarske i Slovenije do Kopra, a potom Jadranskim morem do Murmanska, nakon čega ide na obradu te trajno skladištenje u 3400 kilometara udaljeni Ozersk, odnosno nekadašnji Čeljabinsk, blizu granice s Kazahstanom.

U Čeljabinsku je bivši SSSR na 90 četvornih kilometara sagradio podzemni nuklearni grad za proizvodnju plutonija u kojem je radilo 100.000 ljudi, uglavnom zatvorenika. Ti nesretnici godišnje su bili izloženi zračenju od 94 REM-a (Roentgen Equivalent Man), dok danas u nuklearkama to zračenje ne smije biti veće od 2 REM-a godišnje.

Na potpisivanju ugovora Srbije s Rusijom ustrajali su Ujedinjeni narodi kako bi se spriječila ilegalna trgovina radioaktivnim materijalom. Doduše, pitanje je jesu li sve bačve sa srbijanskim nuklearnim otpadom ukrcane u Kopru na »Pumu« i dopremljene do Murmanska ili se koja putem 'izgubila', počevši od Jadranskog mora pa do Sjevernog i Barentsova mora.

Prijevoz i skladištenje nuklearnog otpada iz Vinče u Rusiju navodno su stajali 25 milijuna američkih dolara. Od tog iznosa popriličan dio zaradili su Slovenci, kako za prolaz vlaka sa najopasnijim otpadom na svijetu kroz cijelu državu tako i za uslugu njegova pretovara iz vagona u brod u koparskoj luci. Bolje je i ne pomisliti na moguće posljedice da je kojim slučajem procurio sadržaj iz neke od 8000 bačava s nuklearnim otpadom, jer bi se tada katastrofa mogla usporediti jedino s černobilskom. Naravno, pritom mislimo i na eventualnu havariju »Pume« dok je plovila kroz Jadran prema Rusiji. Kad se zbroje sve te opasnosti, može se reći da je Slovenija za šaku dolara odradila taj opasan posao ugrozivši pritom i prostor susjednih država - Italije i Hrvatske.

Treba reći da je u Vinči taj otpad bio dugo slabo uskladišten te je došlo i do njegova curenja iz nekih spremnika. Treba reći i da je Srbija prije pet godina u Vinči počela graditi jedno od najsuvremenijih skladišta za nuklearni otpad u Europi kapaciteta 8500 bačava od 200 litara te u dogledno vrijeme možemo očekivati neki novi transport nuklearnog otpada iz Srbije prema Kopru.

Bivši SSSR nekada je doslovce masovno bacao nuklearni otpad u Baltičko more i Japansko moru, odnosno potapao brodove s tim opasnim otpadom u arktičkom području. Tako su tri pokvarena reaktora s nuklearnog ledolomca »Lenjin« zalivena betonom bačena u more u zaljevu Tsivolki. Na dnu tog zaljeva potopljen je cijeli niz ruskih brodova i rashodovanih atomskih podmornica natovarenih nuklearnim otpadom, i to na dubinu od svega 30 do 50 metara. U čeljabinskoj oblasti u minulih 50 godina ozračeno je pola milijuna ljudi, i to radijacijom 20 puta većom od one kojom su ozračeni stanovnici Černobila.

Inače, Jadranskim morem dnevno plovi oko 150 velikih brodova, od kojih su trećina tankeri s teretom nafte, kemikalija i plina za hrvatske i talijanske luke te za slovensku luku Kopar.

Nedavno je engleski časopis Fairplay objavio popis najkvalitetnijih brodova sagrađenih u 2011. godini u svijetu, među kojima je i brod »Rossita« namijenjen prijevozu ruskog radioaktivnog materijala (nuklearnoga goriva) s podmornicama koje više nisu u funkciji. Brod je naručila ruska vlada, a sagrađen je za 70 milijuna eura u talijanskom brodogradilištu Muggiano u La Speziji. To je ujedno i prvi brod namijenjen prijevozu nuklearnog otpada sagrađen u EU. »Rossita« je dugačka 84 i široka 14 metara, moći će prevoziti 640 tona tereta, a plovit će u floti ruske tvrtke Atomflot. Rusija uskoro počinje s pregledom plovnih puteva u Sjevernom moru kako bi s njih uklonila radioaktivni otpad. »Rossitu« bi malo tko volio vidjeti u Jadranskom moru.


Talijanska mafija u Jadranskome moru potapala opasan otpad

Posljednjih 40 godina u Jadranskome moru kod talijanskog poluotoka Gargano, na jugu 'čizmice', potopljen je veći broj brodova natovarenih streljivom na bazi osiromašenog urana. Riječ je o unosnom biznisu talijanske mafije, koja je u Tirenskom i Jonskom moru dosad potopila stotinjak brodova s nuklearnim i kemijskim otpadom, a koji masovno odlaže i u udaljenim vodama Somalije, što je u mnogome natjeralo tamošnje ribare da postanu gusari. Talijanski novinar Gianni Lanes već godinama tvrdi da talijanske vlasti i NATO u Jadranu imaju dvadesetak posebnih zona, od Trsta do Pescare, u koje borbeni zrakoplovi ispuštaju bombe i rakete koje nisu iskoristili tijekom vojnih operacija, poput napada na Srbiju 1999. godine. Lanes tvrdi da te zone nisu samo u međunarodnim vodama nego i talijanskom i hrvatskom teritorijalnom moru.

pročitajte više

Do you like this article? Yes No

Ratings: 0 Yes 0 No

Other News by Category