News

2012 Nov 30

Apel za očuvanje Jadrolinijine linije Rijeka-Dubrovnik

Tatjana Božić, predsjednica Sekcije žena SPH, sobarica na Jadrolinijinoj Liburniji i Dubrovniku je nakon povratka sa svog radnog mjesta napisala apel za očuvanjem ove dugogodišnje tradicije spajanja sjevera i juga Jadrana, kojoj prijeti ukidanje, a s time i odlazak na zavod velikog broja hrvatskih pomoraca.

Brzo se proširila vijest ….naš brod, naša Liburnija prestaje ploviti! A zašto? Za to nitko nije znao, niti da je htio, nije mogao reći neki normalan i relevantan razlog. Čule su se kojekakve priče, prema nekima od njih je brod Marko Polo trebao ići u remont, ali očito nije tako. Brod Dubrovnik je uplovio u Kraljevicu, a mi smo se iskrcali u Splitu pa polako put pod noge i naravno kućama.

Ma ništa ne bi bilo neobično da brod ide u remont, sve poznato …ali kada krenu kružiti priče o prodaji broda, o ukidanju brze dužobalne linije nije vam svejedno. Zatim vas obavijeste da ste primljeni u stalni radni odnos- zaplačete od sreće,,,ipak neko uvažava vaš rad, pa pomislite eto ipak stvari idu nabolje. Oduševljenje da ste primljeni, sreći nema kraja , stižu čestitke, pa to je divno, kako mi je drago - svašta čujete i u sebi naravno radite planove za budućnost, odjednom sve postaje ružičasto. S druge strane vidite da drugi nisu uspjeli sakriti tugu jer nisu još primljeni u stalni radni odnos, da su žalosni, a svoj posao obavljaju pošteno kao i vi. Tješite druge: gledaj, rad je jedino pravo mjerilo, bit će sve dobro, primiti će i vas, vidite da su se stvari ipak pomakle sa mrtve točke.

Ne traje sreća dugo i ne mogu biti sebična i reći briga me jer sam ja dobila zasluženo. Ne. Nitko nije dobio ništa. Na "uljudan", ali ne i ljudski način nam je produžen ugovor do kraja veljače, uz obrazloženje: uprava je odlučila da vam produži ugovor do 28.veljače… dolazi nova uprava pa će se tada rješavati pitanje izmjene ugovora iz određenog u neodređeno. Nevjerica..Draga uprava, koja fino kuha i prebacuje namirnice iz jednog lonca u drugi, pa eto neka novi kuhar nešto skuha.

Žalosno je to sve slušati i proživljavati, već duže vremena slušamo priče o prodaji broda i naravno kupnji novog broda ili još strašnije da se ukida linija Rijeka – Dubrovnik …svjesna sam da to znači gubitak radnih mjesta za 300 ljudi. To nije sve - mi ne plovimo, ukinute su linije u zimskom periodu, stoje dva broda uključujući posadu, a znamo da je najskuplji brod onaj koji stoji.

Zadnja dva mjeseca intenzivno slušam problem ne samo žena već i ostalih članova posade dakle muškaraca, koji su prirodnom selekcijom jači spol i nositelji obitelji, barem je tako uvaženo u našem društvu. Svi su zabrinuti za opstanak ove kompanije i da li će sutra imati svoje radno mjesto gdje će se ukrcavati,,,,,od čega će školovati djecu, plaćati kredite, od čega platiti struju, vodu i imati Internet koji je neophodan ako imate školarca kod kuće, kako sve to platiti ako izgubite posao. Nažalost sve je poskupjelo, a naše plaće su ispod svake razine, najniže od svih državnih primanja, a mi smo pomorci koji mjesecima nismo kod kuće i ne živimo život prosječnog hrvatskog građanina. Imamo debeli minus na tekućem računu, većina ima i kredite koje neće imati tko platiti.. Očita je glad, a isto je tako očito da sit gladnome ne vjeruje…..a ja znam jedno ne rugaj se gladnome glad rađa veću borbu za bolje sutra……

Radim godinama i gledam kako se ove sezone kao i mnoge druge primalo ljude koji su radili sezonu, ali nitko im nije rekao da će ploviti samo tu jednu jedinu sezonu. Strašno je kada radite 7, 8, pa i više godina i pozovu vas jer vam ističe ugovor, a vi naučeni da ne očekujete više od produženja ugovora doživite šok,,,molim vas tražite si posao,,,nemam vas gdje ukrcati,,,,nećemo vam produžiti ugovor,,,žao nam je niste zadovoljili,,,, .Pitam vas zašto nam niste nakon mjesec dana probnog rada ili nakon jedne sezone raskinuli ugovor. Suprotno našem (nevaljalom radu)  ipak nam produžavate ugovor; očito smo bile dobre sve ove godine kad niste imali koga ukrcavati, kada je trebalo potegnuti sezonu sa nekoliko sobarica …sada su te žene ili konobari ili mladići ili makinisti suvišni iako nisko plaćeni, sada su očito višak koji interesantno nije zadovoljio radom od 7, 8, 9, 10 godina, pa i više.

Ukidaju liniju koja postoji od 1949 godine. Ako razmislimo kako sada doći do Dubrovnika? Pa autobusom za 500,00 kuna po osobi ili recimo vlastitim automobilom: gorivo –cestarina- 600,00 – 1000,00 kn ili možda vlakom koji vozi naravno samo do Splita jer dalje nema pruge osim vašeg cipel-cug pogona: na nizbrdici sjednite na kofer, ako ima kotačiće -pa valjda ćete se odvesti makar do Neuma…a brod koji nudi smještaj ,,,doručak uključen u cijenu kabine, ako to ne zadovoljava vaše potrebe možete ostati na palubi ili u unutarnjim salonima i kavanama na brodu ,,,možete razgledavati, šetati, popiti i pojesti sa najdubljim i najtanjim đepom, sa automobilom ili bez, sve možete od 200,oo,500,00 -1000,00 kn na brodu,,,,,ali kažu nam da smo neprofitabilni..

Sjećam se da prošle godine nije bilo Liburnije na internetu i niste mogli bukirati putovanje do prvoga lipnja..Ako nije tužno, u najmanju ruku je smiješno. Počinje sezona, a nas na internetu nema i naravno da smo izgubili u startu jer ljudi planiraju putovanje još u siječnju ili veljači. Sezona naravno pokaže da treba još kabina, još paluba, još stolica, još brodova ….gubimo turiste iz susjeden Italije za cca. 20 posto jer nemamo dovoljno brodskih linija. Ovo je tragedija.

Pomorska zemlja Hrvatska nema broda da poveže sjevernu i južnu točku Jadrana ,,,očito ćemo ostati samo primorska zemlja jer kažu da smo neprofitabilni. Da li je to razlog ukidanja ili prastari brod koji ima dušu? Zašto ne razmisli naša vlada i ne izračuna pravu dobit kroz turizam, zašto nam ne pomognu u nabavi novoga broda? Možda, samo možda,  kada bi uveli fiskalne blagajne na brodove, zaposlili nove ljude u kontroli ulaza i izlaza robe, stvorili  bolje i sigurnije modele rada, te pojačali svoju dioptriju,  ugledali bi pravo stanje i isplativost svake linije.

Ali to nije sve. Ljudi, ugasit će nam se radna mjesta. Da li o tome netko razmišlja. Neki će reći doći se strani brodari pa vidi onda kako se radi, mi smo ionako lijen narod i volimo da nam drugi kroji pravdu. Vidjeli smo kako se kroji kod nas na primjeru Kamenskog  i nizu drugih tvornica koje su donosile kruh, tako da smo apsolvirali znanje u krojenju i prekrojavanju i ostali gladni.

Poznavajući nas pomorce itekako smo vrijedni i ne pitamo za radno vrijeme, uvijek smo spremni i posjedujemo znanje i tradiciju s kojom se ponosimo. No ja i mnogi drugi pomorci ne znamo što nas čeka osim da želimo naše brodove,naše linije i vjerujemo da nitko neće biti toliko lud da razori zadnju našu nadu i najveće bogatstvo, Jadran i turizam te da će naša luka Rijeka imati brodove u luci koji plove naravno dužobalnom i nadam se još mnogim linijama.

pročitajte više

Do you like this article? Yes No

Ratings: 4 Yes 0 No

Other News by Category